Latest News

Doktorka Bo - Konfučijev "apostol" na brdovitom Balkanu


Ubeđena da se Hitler ubio zato što više nije mogao da trpi gubitke u ljudstvu i tehnici koje je Bata Živojinović nanosio Trećem rajhu, mala Bo je obećala sebi da će jednog dana stići u socijalistički „Oz" i ponosno zakoračiti zemljom koju je gazio i veliki Valter
1
U međuvremenu se taj hologramski eldorado raspao, ne sačekavši da kći kineskog oficira stigne, a Valterova zaostavština svela se na umiruću SRJ u koju, sad već doktorka tradicionalne kineske medicine Bo Ksinua stiže 2001. godine, s namerom da ispravi jednu od najkrivljih Drina koja tišti naše nacionalno biće - kičmu.
- Mislim da nisam imala više od šest godina kada sam na jednoj praznoj kesi pšenice pročitala: „Jugoslavija"! Okrenula sam se ka ocu i upitala šta to znači, a on mi je objasnio da je reč o dalekoj i veoma prijateljskoj državi iz koje nam stiže pšenica od koje se pravi najlepši hleb... Vaši fudbalski klubovi bili su jako popularni u Kini, posebno Zvezda, barem u mom kraju, provinciji Šandung, postojbini velikog Konfučija - pripoveda na dobrom srpskom sa više padeža od „generalnih zastupnika" srpstva Kinesknja Bo.
Ona je u 16. godini, posle smrti oca, prelomila da će postati lekar. I doslovno sve podredila tome. Uspela je da kao prva žena posle 10 godina upiše najčuveniji fakultet tradicionalne kineske medicine, završi ga u roku, magistrira, zaposli se u bolnici, a potom i vrati na fakultet kao profesor, diplomirajući uporedo i zapadnu medicinu.
- Živela sam u internatu iz kojeg nema izlaska i odlaska u provode. Učenje, učenje i samo učenje, jer ukoliko ne diplomiraš za pet godina, jednostavno te izbace, smatrajući da nisi dovoljno ozbiljan i posvećen tome čime želiš da se baviš... - objašnjava kineski recept dr Bo.
I onda opet Zvezda i jedan kondicioni trener, koga je od bola u kičmi izlečila dr Bo. On ju je želeo što bliže sebi pa je tako naša doktorka završila sa šestomesečnim ugovorom u FK „Zvezda", a zatim i životnim ugovorom u zemlji Srbiji.
Izašla pevajući
Najteži slučaj koji je doktorka Bo izlečila kombinacijom akupunkture i akupresure jeste slučaj trinaestogodišnje devojčice koju je košarkaška lopta udarila u glavu i koja je posle toga izgubila moć govora. Zvanična medicina je bila nemoćna, snimci su pokazivali da je sa devojčicom sve u redu, ali na pitanje roditelja da li će ikada progovoriti lekari su nemo slegali ramenima. Međutim, posle 26 dana tretmana kod doktorke Bo devojčica je istrčala iz ordinacije pevajući, baš kao i mnogi pacijenti koji su zbog migrenoznih napada bili na ivici da dignu ruku na sebe.
- Ispravi se, bre, što sediš tako kao integral?! To i jeste jedan od najvećih problema vaše nacije: previše sedite, premalo se krećete, nepravilno spavate i previše jedete - prenu nas iz slatkog dremeža.
- Inače, suštinska razlika između zapadne i tradicionalne kineske medicine je u tome što prva leči posledicu, a druga - uzrok. Među mojim pacijentima su i neki od vaših najuglednijih lekara, profesora medicinskog fakulteta, najumnijih ljudi ovog naroda, koji nemaju predrasuda prema akupunkturi i akupresuri, koji znaju da lek postoji i kada hemija, odnosno, tablete zakažu, a konzilijumi ostanu zbunjeni... Ponavljam, specifičnost i velika uspešnost ove medicine leži u činjenici da prateći bol tragamo za njegovim uzrokom, a zatim lečimo. Verujte, za bolesti kičme, vrata, glave, želuca, krvnih sudova, razna anksiozna stanja, stres, potenciju i još mnogo toga naša medicina odavno ima lek, samo je važno da ljudi razbiju predrasudu i veruju u izlečenje „nekonvencionalnim" metodama za ovdašnje poimanje... - ovaj deo priče vraća nas na njen zavet s početka teksta da će doslovno sve podrediti pomaganju nevoljnicima.
- Imam takav odnos sa pacijentima da mislim na njih i kada nisu u ordinaciji. Nisam zadovoljna kada mi oni kažu da im je bolje, već kada se ja uverim da je tako! Ovaj beli mantil obavezuje da su pacijenti na prvom mestu, pa tek posle ja. Čist obraz i čista duša nemaju cenu, tome nas uči i naš veliki Konfučije i to je princip po kojem živim. Nemam muža, decu, privatan život, godinama nisam otišla u Kinu da posetim svoje jer jednostavno ne mogu da se odvojim od svojih pacijenata, ali ne žalim! Kad vidim lica na kojima se posle godina neuspešnog lečenja više ne vidi bolni grč - znam da moj život ima smisla! Sa svim pacijentima sam u međuvremenu postala i veliki prijatelj! Ne možete da verujete na koliko slava i rođendana odlazim, uživajući da ih gledam zdrave i ponovo srećne... - zaključuje naša Bo, posvećenik u onome što radi i zaljubljenik u ono gde živi - svoju Srbiju, kako insistira da napišemo.

Нема коментара:

Постави коментар

Vaš komentar:

TABLOIDO Designed by Templateism.com Copyright © 2014

Аутор слика теме: Bim. Омогућава Blogger.