Koliko se današnje generacije studenata glume razlikuju u odnosu na tvoju?
Dosta se razlikuju, bez obzira na to što ja nisam tako davno diplomirao. Stekao sam utisak da među studentima glume ima sve manje entuzijazma, a sve više pozerstva i želje da se "prikažu". Čini se da se danas gluma doživljava kao prečica do popularnosti, koja je u prvom planu.
Čije sugestije si ti spreman da saslušaš?
Vrlo je uzak krug ljudi do čijeg mišljenja držim. Verujem u sud osoba sa kojima sam u kontaktu nalazio zajednički jezik, za koje znam kako razmišljaju. Odavno sam shvatio da je nemoguće svima udovoljiti. Uvek će biti onih koji smatraju da si dobar, ali i onih koji će o tebi govoriti u negativnom kontekstu. Smatram da svako od nas, čime god da se bavi, treba da radi pošteno i odgovorno, a sve ostalo ide u rok službe. Ja sam prilično samokritičan, tako da uvek znam kada je nešto moglo da se uradi i bolje.
SVI SU ZALJUBLJENI U NJUJORK
Film "Tamo i ovde" u kome si učestvovao kao glumac i producent, ostvario je fantastičan uspeh na čuvenom festivalu Tribeca...
Bili smo presrećni jer smo dobili poziv da učestvujemo u takmičarskom programu i zaista nismo gajili nikakvu nadu. Međutim, kako smo u roku od tri dana dobili pregršt komplimenata na račun filma "Tamo i ovde", pomislili smo da bi možda moglo da se desi i "nešto neočekivano". Smatramo da je nagrada za najbolji film sniman u Njujorku "Best New York Narrative" veliki uspeh, ali ništa manje nismo ponosni ni na činjenicu da su kritike najprestižnijih filmskih časopisa bile izuzetne. Velika je čast kada se nađeš među obrazovanom publikom, koja evidentno mnogo zna o filmu, a koja nakon projekcije ne izlazi iz sale, već s nestrpljenjem čeka da čuje nešto više o onome što ste im predstavili.
Razlikuje li se "crveni tepih" u Americi od ovdašnjeg? Kako izgledaju njihove premijere?
Pre svega, naglasio bih da to nije tepih, već ćilim dug sedam metara. Bioskop u kojem su prikazivani filmovi ima nekoliko sala u kojima može da se smesti do petsto gledalaca, i sve su bile pune. Na ulazu u bioskop prostrt je taj crveni ćilim oko kojeg su "načičkani" brojni novinari i fotoreporteri, koji pomno prate šta se dešava. Naš crveni tepih je svakako duži, ali je tamo čitava priča neuporedivo ozbiljnija. Kada se u štampi pojavi fotografija nastala na crvenom tepihu, to ima "težinu". Verovatno velike holivudske premijere izgledaju glamuroznije i spektakularnije, ali Tribeca je festival koji - pre svega - slavi Njujork. U prvom planu je filmsko ostvarenje koje se prikazuje, ali ne zanemaruju se ni prateća dešavanja, tim pre što su se na ovom festivalu pojavila velika imena poput Meg Rajan, Vupi Goldberg, Endrijena Brodija, Ume Turman...
Kažu da, ko jednom oseti čari Njujorka, obavezno poželi da mu se vrati. Slažeš li se sa tom konstatacijom?
Apsolutno! Njujork je fantastičan grad! Teško je rečima dočarati atmosferu koja se oseća na ulicama, energiju koja te naprosto nosi, neverovatan duh kojim odiše svaki kutak grada. O brojnim kulturnim događajima i mestima za izlaske da i ne govorim. U Njujork su svi zaljubljeni iz jednog jednostavnog razloga - to je sredina gde su svi dobrodošli. Bez obzira na to iz kojeg kraja sveta si stigao, koja ti je boja kože ili koje si veroispovesti, tamo si Njujorčanin.
Razmišljaš li o inostranoj karijeri? Neke tvoje kolege već neko vreme pokušavaju da se probiju u Holivudu... Maja Mandžuka, Stefan Kapičić... Uostalom, i tvoj brat Sergej je krenuo tim putem.
Bilo bi suludo kada bih se vodio mišlju "idem u Holivud da postanem velika filmska zvezda". Uspostavio sam kontakte i biće sjajna stvar ako usledi neki poziv. Ukoliko ga ne bude, nikom ništa. Jedno je sigurno - glumcima u Americi nije lako da se probiju do zvezda, pogotovo ako dolaze sa strane. Pre svega, čim glumiš na jeziku koji nije maternji, ma koliko ga dobro govorio, u startu si uskraćen za veliki broj uloga. Osim toga, treba imati u vidu da se u Njujorku i Los Anđelesu trenutno nalazi bar milion ljudi koji maštaju o velikoj karijeri. U Holivudu su svi glumci: od portira i konobara, pa nadalje.
Da li se ključ duge i uspešne emotivne veze krije u sličnim osobinama i interesovanjima, ili misliš da se suprotnosti privlače i dopunjuju?
Ja sam, ipak, pobornik ove prve varijante. Stvarno ne mogu da zamislim na šta bi ličilo da izađem na sastanak sa devojkom kojoj je "stručna tema" na primer kuglanje. Sumnjam da bi je zanimalo šta imam da kažem o filmu, od kojeg živim.
Aida i ti zajedno ste duže od dve godine. Da li bi mogao da kažeš da je ona tvoja "srodna duša"?
Ja sam tip koji ne voli da detaljiše o intimi. Iako smo oboje javne ličnosti, nije neophodno da javnost zna baš sve o nama. Na tvoje pitanje odgovoriću ovako - to što smo toliko dugo zajedno, dosta govori samo po sebi.
Uspevaš li da se izboriš sa kućnim obavezama? Koji poslovi ti teško padaju?
S obzirom na to da sam dugo živeo sam, odavno sam ušao u štos. Nije mi problem da se bavim tekućim stvarima, ponekad čak i uživam u tim poslovima. Ipak, moram priznati da baš nisam redovan u tome. Aida je glavna u kući, a ja se uključujem kada mi dopusti (smeh).
Šta ti Aida priznaje da radiš bolje?
Iskreno, ubeđena je da ona sve radi najbolje! To je glavni razlog što mi retko kad dozvoljava da je odmenim. Eventualno, ako se umori, nevoljno pristaje da mi poveri neki manji zadatak. Mada, retko se umara, pa i ja retko kad dobijam kućna zaduženja (smeh).
Kako se snalaziš u kuhinji?
U kuhinji sam kralj, i tu teritoriju ne prepuštam lako! Bez šale, odlično kuvam. To je veština koju sam savladao dok sam živeo sam.
Aida i ti ste, već neko vreme, promoteri kampanje za zaštitu reproduktivnog zdravlja. Kako je došlo do toga da se uključiš u tu akciju?
Rado sam pristao da pomognem u edukovanju mladih ljudi po pitanju zaštite reproduktivnog zdravlja, jer statistički podaci pokazuju alaramantno spuštanje starosne granice među devojkama koje su imale abortus. Broj prekinutih trudnoća u Srbiji u konstantnom je porastu, a najstrašnije je to što se sa takvim iskustvima sve više susreću i dvanaestogodišnjakinje. Mislim da smo uspeli da stvari pomerimo sa "mrtve tačke", što se može zaključiti i po povećanoj poseti sajtu "21.dan.com" na kojem se mogu dobiti sve neophodne informacije, kao i stručni saveti. U mnogim razvijenim zemljama planiranje potomstva odavno je postala stvar kulture življenja, a cilj nam je da to postignemo i u Srbiji.
Kakvi su tvoji planovi u vezi sa brakom i porodicom?
Generalno, verujem u brak i porodicu, ali i u to da kvalitetne veze mogu da funkcionišu i "bez papira".
Da nisi glumac, šta bi bio?
Mogao sam da budem košarkaš. Mislim da bih se snašao i u muzičkim vodama. Ipak, postao sam glumac. To je ono najbolje što umem da radim. Zadovoljan sam karijerom i ni malo se ne opterećujem razmišljanjima u stilu: "Eh, da sam...".
U kojoj meri si spreman da se boriš za ulogu, a gde je granica u borbi za ljubav?
Postoje glumci koji ne prezaju o toga da se raznim metodama izbore za ulogu koju žele, i to je sasvim legitimno. Ali, ja sam drugačiji. Nikada se nisam borio za ulogu. Smatram da, ako treba da zaigram u nekom filmu, to će se i desiti. Pre ili kasnije, sve dođe na svoje. Kada je o ljubavi reč, tu sam daleko borbeniji. Ipak je to mnogo važniji segment života, daleko važniji od karijere.
Šta bi voleo da ti se dogodi, recimo, u naredne tri godine?
Voleo bih da se "skućim", tačnije - da kupim stan.
Tekst: Eva Čubrović; Foto: Miloš Nadaždin
Objavio: Lepota i zdravlje
Нема коментара:
Постави коментар
Vaš komentar: